Get Carter | |
---|---|
![]() Original UK film poster autora Arnaldo Putzu | |
Režiser | Mike Hodges |
Producent | Michael Klinger |
Scenarist(i) | |
Uloge | |
Muzika | Roy Budd |
Kinematografija | Wolfgang Suschitzky |
Montaža | John Trumper |
Produkcija | MGM-British Studios |
Distributer | MGM-EMI Distributors |
Premijera |
|
Trajanje | 112 minuta |
Zemlja | Ujedinjeno Kraljevstvo |
Jezik | Engleski jezik |
Budžet | £750,000[1][2] |
Uhvati Cartera britanski je kriminalistički film snimljen 1971. godine, koji je napisao i režirao Mike Hodges što je bio njegov režiserski prvijenac. Glavne uloge tumače Michael Caine, Ian Hendry, John Osborne, Britt Ekland i Bryan Mosley. Film je zasnovan na romanu Teda Lewisa iz 1970. Jackov povratak kući, i prati istoimenog Jacka Cartera (Caine), londonskog gangstera koji se vraća u svoj rodni grad u Sjeveroistočnoj Engleskoj da sazna o navodno slučajnoj smrti svog brata. Sumnjajući na ubistvo, i sa osvetom na umu, on istražuje i ispituje okolnosti, upoznavši tako grad kako diše i njegov okorjelo-kriminalni element.
Producent Michael Klinger je izabrao Lewisov roman ubrzo nakon njegovog objavljivanja i sklopio dogovor sa posrnulim Metro-Goldwyn-Mayerom (MGM) da finansira i distribuira film, što je bio posljednji projekat kojeg je odobrio britanski ogranak MGM-a prije njegovog zatvaranja. Snimanje je obavljeno za osam mjeseci, a glavno snimanje se odvijalo od jula do septembra 1970. u i oko Newcastle upon Tyne, Gatesheadu i okrugu Durham. Hodges, Klinger i Caine namjeravali su stvoriti realističniji prikaz nasilja i kriminalnog ponašanja nego što je to ranije viđeno u britanskim filmovima: Caine, koji je također bio neimenovani ko-producent, koristio je svoje životno iskustvo kriminalnih poznanstava za svoju karakterizaciju Cartera, dok je Hodges vodio istraživanje kriminalnog podzemlja Newcastle-a, posebno ubistvo jednorukog bandita. Snimatelj Wolfgang Suschitzky je radio sa Hodgesom kako bi scenama dao naturalistički osjećaj, oslanjajući se u velikoj mjeri na njihovo iskustvo u kreiranju dokumentarnih filmova.
Uhvati Cartera ostvario je respektabilan profit nakon svog prvog prikazivanja u Velikoj Britaniji. Zaradio je mješovite kritike, pri čemu su kritičari nerado cijenili tehnička dostignuća filma i Caineovu glumu, dok su kritizirali složenu radnju, nasilje i nemoral, posebno Carterovo očito odsustvo kajanja za svoje postupke.[1]Američki kritičari su generalno bili veći entuzijasti, ali film se prikazivao samo u kinima pod otvorenim nebom, dok je MGM fokusirao svoje resurse na produkciju Hit Mana kao Blaxploitation rimejk filma Uhvati Cartera.
Nakon izdanja kućnog videa iz 1993. godine, film je stekao kultni status. Daljnja odobravanja režisera kao što su Quentin Tarantino i Guy Ritchie dovele su do toga da je film ponovo analiziran od strane kritičara,[3]sa svojim prikazom klasne strukture i života u Britaniji 1970-ih i minimalističkom džez muzikom Roya Budda koja je dobila znatne pohvale.[4]Godine 1999, Uhvati Cartera je rangiran na 16. poziciji na listi BFI Top 100 britanskih filmova 20. vijeka; pet godina kasnije, anketa britanskih filmskih kritičara u magazinu Total Film izabrala ga je za najveći britanski film.[5]Loše prihvaćen drugi rimejk pod istim imenom snimljen je 2000. godine, sa Sylvesterom Stalloneom u ulozi Jacka Cartera i Caine-a u sporednoj ulozi.
<ref>
;
nije naveden tekst za reference s imenom Klinger
<ref>
;
nije naveden tekst za reference s imenom AFI